Osnovna škola "Jesenice"

Prikaz terenske nastave u Vukovaru:

Čuti, vidjeti i doživjeti Vukovar

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske pokrenulo je hvale vrijedan projekt za sve osmaše u Hrvatskoj da im se organizira terenska nastava u Vukovaru.

Tako su se 30. ožujka i naši učenici svih osmih razreda OŠ „Jesenice“ Dugi Rat sastali u 8:00 ispred stare tvornice u Dugom Ratu. Iz Dugog Rata smo krenuli u 8:15 da bismo u Vukovar stigli nakon deset sati vožnje, točnije u  18:15. Nakon večere i smješaja u hostel Dubrovnik, koji je nastao preuređenjem stare vojarne, prošetali smo usnulim gradom na obali Dunava i Vuke. Hostel je udaljen od centra Vukovara oko dva kilometra. Nakon duge vožnje razgibavanje nam je odlično došlo.

     Prvi dan ujutro posjetili smo dvorac Eltz. To je dvorac u baroknom stilu smješten na obali Dunava. U dvorcu smo mogli vidjeti stari namještaj, sklupture, slike, knjige, fotografije poznatih osoba i događaja iz bogate baštine Vukovara. Također,sve te razne kulturno-povijesne vrijednosti grada Vukovara skladno su predstavljene u nizu soba samoga dvorca koji je vrlo lijep i ugodan okružen zelenim travnjacima i drvećemkoje se ogleda u velikom zelenom Dunavu. Mene je osobito dojmio prizor razbacanih stvari po podu kao i stari klavir u više djelova, koji predstavlja zadnju ratnu fazu dvorca kada je on bio gotovo do temelja uništen neprijateljskom agresijom. Sve što smo razgledali, zapravo je fundus Gradskog muzeja grada Vukovara kojije zasluženo smješten u ovom romantičnom dvorcu.  Poslijepodne smo posjetili novoizgrađeni Muzej vučedolske kulture do kojega smo stigli nakon kraće vožnje autobusom. Muzej je svima nama donio neka nova saznanja i otkrića iz vrlo daleke prošlosti. Svaka moderno uređena prostorija muzeja imala je neku drugačiju priču o ovoj vrlo razvijenoj civilizaciji, a naravno opet zaokruživala sliku o vučedolskoj kulturi koja je na ovim prostorima postojala na vrhuncu u trećem tisutljeću pr. Kr.  U prostorijama smo mogli vidjeti geografski položaj Vučedola, nastanak kulture, značajke stočarstva, sredstva za zemljoradnju te lov i ribolov, dolazak Indoeuropljana, naselja, kuću, keramiku, obilježja bakrenog doba, ostatke kostiju i lubanja itd.  Valja naglasiti da ovaj muzej priča priču još iz 6000.g.pr.Kr. , tj. na koji su način ljudi živjeli, kako su gradili kuće i od čega, čime su se bavili... Pravi primjer koliko su bili razvijeni bila je kuća koja je napravljena od gline i prutova. Te kuće su izduljene, ali kružne, imaju najmanje tri prostorije,a kako bi se spriječio ulaz hladnijeg zraka, ulaz je bio smješten s južne ili zapadne strane. Nakon pola sata boravka u muzeju, otišli smo u centar grada gdje smo dobili slobodno vrijeme.

Mnogo puta smo u šetnji, kupujući suvenire, prošli preko Vuke imosta francuskog dragovoljca Jeana-MichellaNicoliera u samom središtu Vukovara.  Poslije slobodnog vremena otišli smo se provozati brodom po  Dunavu. Vozili smo se električnim brodom Bajadera (proizveden u Hrvatskoj), čija je vlasnica i voditeljica ljubazna gđa Zrinka Šesto.

Navečer smo se svi zajedno (s još nekoliko škola) zabavili u disku Quo Vadis u Vukovaru (također su nas odveli autobusom). Drugi dan već u hostelu započeli smo aktivno dvama predavanjima na temu Domovinskog rata. Na predavanju smo saznali mnogo više nego što smo znali, kao i neke nove detalje. Zatim smo otišli pogledati Trpinjsku cestu tzv. „groblje tenkova“, a zatim u bolnicu. U Vukovarskoj bolnici vidjeli smo razne predmete još iz rata, gledali  film koji je prikazao kako se sve odvijalo tada 1991. u bolnici  i iz filma smo mogli vidjeti kako su uvijeti za rad bili jako teški i kako je bilo strašno brinuti se o ranjenima i iščekivati hoće li bolnica biti granatirana od strane neprijatelja. Na zidovima smo vidjeli niz imena koji su umrli u bolnici, datume dana kad su ljudi primani u bolnicu i tko je bio najstarija, a tko najmlađa osoba koja je tada umrla u bolnici. Vidjeli smo i lutke koje su zamjenjivale ljude koji su na različite načine spašavali živote drugima.

Iza bolnice otišli smo na Memorijalno groblje. Na groblju je ekshumirano 938 tijela i na tim mjestima je postavljeno toliko bijelih križeva. Valja izdvojiti dva križa, jedan najmlađe a drugi najstarije žrtve. U središnjem dijelu je postavljen spomenik čiji je autor Đurđa Ostoja. Spomenik je visok 4 metra, ima 4 strane,  a u sredini je križ i vječni plamen. Odali smo poštovanje stradalima i slikali se za uspomenu. Nakon toga otišli smo na Ovčaru, masovnu grobnicu. Vodič je pričao kakoje tu ubijeno gotovo dvjesto ljudi, uglavnom ranjenika iz bolnice.

Pokraj mjesta gdje su bili ubijeni, nalazio se centralni spomenik s golubicom, ali i brojne spomen-ploče i krunice koje su ostavili prijatelji, rodbina i posjetioci tog tužnog mjesta, gdje je najokrutnije nasilje nadvladalo čovječnost.  Centalni spomenik u spomen svih poginulih pun je cvijeća i svijeća. Poslije Ovčare dovezli smo se kraj Vodotornja gdje smo se slikavali, ali nismo smjeli prići jer postoji opasnost od rušenja.  Nakon svega ovu terensku nastavu završiIi smo sudjelovanjem u Kvizu znanja u kući nobelovca Lavoslava Ružičke... tu smo se predstavili dvočlanom ekipom koja je zauzela treće mjesto.

Iz grada smo otišli oko 16 sati. Ovo putovanje i boravak u Vukovaru nikada neću zaboraviti. Biloje to jako lijepo i novo iskustvo kojim smo utvrdili naša znanja koja smo započeli u razredu...zapravo čuti priču svih tih ljudi koji su branili našu domovinu, a mnogi dali i svoj život i vidjeti sva ta mjesta u Vukovaru – neprocjenjivo je iskustvo!

                                                                                                                                               Stella Pivac, 8.a