preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Jesenice"

 > Naslovnica

Ča slatko zvuči (dijalektološki kviz)

Autor: Administrator , 4. 6. 2015.

Po dva učenika (iz svakog razreda) koji najviše čitaju, pišu i vole čakavski izričaj sudjelovali su na ovogodišnjem dijalektološkom kvizu.

Kviz se održava već petu godinu s ciljem učenja i promicanja bogatstva hrvatskog jezika. U uvodnom dijelu učenice Tonia Žilić, Ana Zečević i Gloria Pivčević recitirale su svoje pjesme na čakavici kojim su se predstavile na manifestaciji Ča-more-ljudi. Nakon toga sljedio je kviz (razumijevanje naše čakavštine). Rezultate kviza možete vidjeti u prilogu, kao i dva prigodna sastavka o jeziku.

Karla Pocrnja 6.a

Rođen na pragu morskih vrata, polako sam te, uz trud, osvojio

(V. Nazor: Hrvatski jezik, 1942.)

Az opat Držiha pisah se…

Ja, učenik pišem danas o jeziku deset stoljeća poslije…naš narod piše više od tisuću godina jednim te istim jezikom. Zavolio sam svoj jezik i prije nego sam se rodio. Odrastajući,  postao sam i ponosan zbog vrijednosti toga jezika -  jer se životima mojih predaka otkupljivala njegova snaga i sloboda. Zapravo, volim ga i cijenim jer ja jednostavno pripadam njemu!

S njim sam upoznao more i livade, brata i prijatelje, ljubav i svijet. On je put koji me vodi. Od morskog praga do kamene katedrale planine, od zemaljskog praha do nebeskih širina! Polako me osvajao svojom ljepotom i širinom. On je u meni rastao i neprestano raste… svakim danom, svakim udahom mojim - on raste u meni i ja s njim!

I sve što njega njeguje i moje srce miluje, i sve što po njemu gazi - po mome srcu tuče!

Neki Hrvati ne cijene dovoljno svoj jezik pa „prljaju“ po njemu, koriste tuđice jer ne misle na njegovu prošlost. Naš narod ponekad kao da zaboravlja vremena kada nije smio javno govoriti na svome vlastitom jeziku. Hrvatski narod ponekad kao da se srami jezika svojih predaka i to me boli. Zato već danas dajem sebi obećanje da ću svojim unucima govoriti ono što me djed učio dok je bio živ: „Cijeni i voli; sinko, svoju zemlju, ovaj morski prag, a još više cijeni naš stari jezik jer po njemu se u svijetu prepoznaješ. To je dika tvojih pradjedova.“

Pogađa me, kada sam na nekim velikim hrvatskim natjecanjima čuo na razglasu: game over, play off, out, off side, back stage... Zapitam se: „Ma gdje sam to ja, gdje mi živimo? Zar je ovo naša ponosna domovina?“

Još sam mlad i ne znam mnogo, ali znam dovoljno: da svoje treba cijeniti i čuvati sa zahvalnošću i poštovanjem kao najveće blago. Naš jezik to i jest: naše najveće blago!

Odrasli su često nezahvalni materinskom jeziku. Premlad sam da bih išta promijenio. Mogu se samo čvrsto držati svojih uvjerenja i svoje moralne stavove prenositi ljudima oko sebe.

Iako sam rođen u srcu Dalmacije kao i Vladimir Nazor, i čakavac sam po rođenju, u srcu nosim svoj lijepi hrvatski jezik sa štokavskim i kajkavskim narječjem i svim zavičajnim govorima zajedno.

U srcu nosim i ponosim se njime.

Učenik:  Šime Kalac, 8.c

 

 

„Rođen/a na morskom pragu tvojih vrata, polako sam te,  uz trud, osvoji/la“

(V. Nazor: Hrvatski jezik, 1942.)

Rođena sam u Splitu, na morskom pragu tvojih vrata i nisam te poznavala, moj lijepi i drevni jeziče, ali sam te uz trud polako osvajala. Od rođenja pa do danas osvajam i usvajam tvoje mile riječi, tvoj zahtjevni pravopis i brojna pravila gramatike. Moje prve riječi su, naravno, bile - mama i tata. Iz tih prvih slogova potekli su potoci, rijeke i mora riječi u kojima i danas: plivam, tečem, žuborim, uranjam, sanjam, mislim i postojim – moj svijet i ja. Riječi su postale moj svemir postojanja! Moje prve riječi vinule su se u zrak kao jata ptica prije nevere na moru. Naučih ih u maloj kamenoj kući na obali mora u krugu najmilijih.

Kad se otvoriše vrata toplog doma, krenuh u školu. Uh! U kakvu muku dođoh! Učiti slova! Nisu mi se baš sviđala! Bilo ih je čak trideset, i još moraš znati pisati mala i velika, formalna i rukopisna. Negdje u to vrijeme, majka me prvi put odvela u knjižnicu. Toliko slova, toliko riječi i lijepih ilustracija! Svakodnevno sam se trudila učiti slova sve dok nisam nagovorila majku da mi posudi knjigu. (Bila sam toliko sretna kad sam dobila u ruke Čudnovate zgode šegrta Hlapića!) Hrvatski jezik odveo me tad u čarobni svijet knjiga. (Već nakon prvog razreda mogla sam čitati prijevod stranih filmova na televizoru.) Moglo bi se reći da su tad udareni temelji mome hrvatskom jeziku! Svijet mi se otvorio u punoj svojoj širini zahvaljujući njegovoj snazi! Otad je postao moj najvjerniji pratilac! U svakoj misli, u svim osjećajima, u svakoj radnji - postali smo nerazdvojni! Zajedno pričamo, govorimo, maštamo, letimo, putujemo, smijemo se i plačemo. Otada više nisam sama! Osvojila sam ga i zadržala u srcu kao snagu, vjeru i sigurnost. On je tu, da me tješi, potiče i voli. Kao i ja njega!

No, uz njega nije uvijek bilo lako. Kako me znao namučiti! Ah, to: č i ć, ije i je, padeži pa glagolska vremena i načini, predikati i atributi. Sad kad sam to prošla i dalje ga usavršavam, zadovoljna što ga poznam bolje. Sada znam da je dobro znati ga, to zapravo znači bolje poznavati sebe. Što bi čovjek bio bez jezika? (Koliko mi je bogat jezik, toliko sam bogata kao osoba - i to sam otkrila!) Pitam se: Koliko danas ljudi shvaćaju da je jezik bitan? Jesmo li zaboravili da su ga naši pretci stoljećima njegovali i čuvali za mene, tebe i našu djecu? Čemu stoljeća borbe, ako ga nećemo s ljubavlju učiti, s radošću pisati i ponosom prenositi!?  Hrvatski jezik nije naša ostavština, on je naša baština, naša kultura, naš učitelj i oslonac.

U školi sam upoznala njegovu povijest i otad ga volim još više. Trenutno je hrvatski jezik jedan od službenih jezika Europske unije. Iako je slobodan i zajamčena su mu prava, zahvaća ga proces globalizacije što ponekad nije dobro za njegovu jedinstvenu ljepotu i samostalni razvoj. Ako ga loše rabimo, koristimo previše tuđica i pogrdnih  riječi, naš će se jezik osiromašiti, smanjivati se i polako nestajati. Izgubit ćemo svoj oslonac i tada ćemo pasti. Bez svoga jezika mi smo samo jedna velika praznina. Prije nisam toga bila svjesna, ali sad na kraju osnovne škole, počinjem shvaćati tu njegovu neprocjenjivu vrijednost. Želim ga neprestano učiti i želim to činiti s ljubavlju jer je to moj, tvoj, naš hrvatski jezik - najljepši na svijetu! Uvijek ću te braniti od štetnih utjecaja i čuvati da živiš vječno! Ti divni i dragocjeni jeziče Hrvata!

Učenica:  Stela Madunić, 8.c

 

 




Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

šk.god. 2023./24.
Oglasna ploča
CARNET id




 



CMS za škole logo
Osnovna škola "Jesenice" / Đački put 10, HR-21315 Dugi Rat / www.os-jesenice-dugirat.skole.hr / ured@os-jesenice-dugirat.skole.hr
preskoči na navigaciju