Osnovna škola "Jesenice"

Dom

Svi mi volimo neko lijepo mjesto koje obuzme naše srce. Na tom mjestu osjećamo se sigurno, zaštićeno i voljeno. Čiope su to mjesto pronašle u našoj školi. Smješteno je u zimskom vrtu unutar škole. Na stablu koje seže najviše u visine, nalazi se gnijezdo naših sustanarka čiopa. Godinama nas nisu napuštale, osim zimi kada lete u tople krajeve. Svaka nova generacija ih ponovo otkriva, tiho se šuljajući i gledajući kako vješto slijeću u svoje gnijezdo i brinu za mlade.

Priča o nezgodi

„Vratimo li se pet godina unatrag možemo se sjetiti jedne ozbiljne nezgode s njima. Sve je započelo kada su velika staklena vrata zimskog vrta ostala otvorena pa je jedna mala čiopa od desetak centimetara ugledala priliku, raširila krila koja su dvostruko veća od tijela i poletjela unutar naše škole, u naš atrij. Ubrzo su je učenici primijetili i bili oduševljeni, ali ona je bila jako uplašena pa je neprestano letjela u krugovima cijeli taj dan po školi. Domar i ostali djelatnici škole pokušali su je usmjeriti u prirodu držeći neprestano otvorena vrata vrta i škole, ali ona nije našla put sve do sljedećeg jutra. Bili smo sretni kad smo vidjeli da nije stradala, nego našla put u slobodu. To je bio prvi incident s njima pa smo se uplašili da će čiope zauvijek otići. No srećom to se nije dogodilo niti smo poslije primijetili da im učenici smetaju.“ - Ovo nam je ispričala učiteljica hrvatskoga jezika Renata Kovačić koja kaže da su tada mnoga srca učenika kucala sa strahom zbog male čiope. I danas je većina učenika zadivljena njihovom pojavom i obitavalištem koje kroz staklo mogu gledati. Tako su uočili da čiope zalijepe gnijezdo uz jako okomitu granu, da su prosječno dosta veće od lastavice kojima nalikuju (do 25 cm narastu), ali zapravo nisu u srodstvu s lastavicama nego kolibrićima. Kao i kolibrići imaju letačke sposobnosti i spadaju među najbrže ptice, imaju krila poput bumeranga pa mogu razviti brzinu od 215 km/sat. Također, u zraku provode puno vremena pa crna čiopa ima naziv (prema grčkom) Apus apus što znači „bez stopala“. Naime, čiope imaju jako kratke noge jer puno lete i nikad ne slijeću na zemlju, već samo na okomite površine.

Zašto kod nas?

Doseljenje crnih čiopa u našu školu bilo je prije dosta vremena, kako kaže naša učiteljica biologije Marija Vuletić. Prva generacija čiopa zamijećena je 1993. godine, dakle prije točno 30 godina. (Tako da ovog proljeća obilježavamo 30. rođendan naših čiopa!)

Inače, naša škola današnji je izgled dobila davne 1978.g. kada je dograđena stara škola i napravljen atrij sa staklenim vrtom. Tada je imala puno više učenika nego danas kad ima 410 učenika. Zbog toga nas ova obitelj čiopa tješi. Sretni smo jer su čiope kao životni prostor izabrale školski zimski vrt, oživjele ga i uljepšale svojom pojavom i cvrkutom koji se miješa s učeničkim glasovima.

Očigledno je da im odgovara sigurnost vrta u koji dolijeću s visina u kojima kraljuju. A možda im odgovaraju i biljke u njemu koje održavaju vrijedne ruke učiteljice Marije Vuletić i spremačice Mire Kapularić koje ih sade i njeguju zajedno s učenicima. U njemu raste: drvo bagrema, bršljan, šimšir, suručica, juka, limun, brnistra, benjamin, ruža i ružmarin. Osim toga ima puno sitnog cvijeća i biljaka u posudama, a prostor je obavijen s triju strana visokom staklenom stjenkom tako da se može vidjeti iz atrija kao i s prvog kata škole.

Ljubav i briga

Mnogi bi pomislili da smo preko zime zaboravili na čiope, ali zapravo potpuno je suprotno,  brinemo za njih pa smo ove godine pokrenuli projekt Hranilice za ptice u Eko skupini škole koju vodi učiteljica Branka Bečić. Riječ je o hranilicama – drvenim kućicama od ispletenoga granja u koje se stavlja mast i razna sjemenja kako bi ptice nakon zime ojačale i povratile energiju.

Tri hranilice rasporedili smo oko škole, a jednu u zimski vrt za naše čiope koje su školu izabrale za svoj dom. Ovu akciju provodit ćemo od sada svake godine na Svjetski dan divljih vrsta koji se obilježava 3. ožujka. Cilj je ovog dana i naše akcije: podizanje svijesti u školi o raznolikosti biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji te potrebi njihova očuvanja.

Iva Vrkić, 8.b